|
|
 |
Čudan je ovaj 30.9.2010. u Beogradu.Tmurno je, i duva košava kakva samo ovde može biti.Ostalo je delovalo sasvim uobičajeno, sve dok oko dva nisam ušla u "državnu apoteku" na Dušanovcu ... a onda... Desno od mene na pomoćnim stolicama dečak od 7-8 godina čeka baku koja na pult isporičuje tačno 17 recepata.Veoma mlada stažistkinja gleda očajnički okolo tražeći pomoć starijih kolegenica, ali od tih babetina očajnih što ih muž vara upravo sa takvom nekom šmizlom, nema pomoći.Gleda u mene, a ja joj upućujem pogled saosećanja, jer ćemo i nas dve uskoro biti babe... ovde to dolazi negde oko 25-te.Učinila bih mnogo više, na srcu mi je ženska solidarnost, ali mi neki neobičan zvuk neverovatno brzinom crpi snagu i dovodi do obamrlosti...shvatam unuk mumla neku poznatu melodiju, ali koju?... i zašto mi je toliko mučna...sa kranjim naporom iskopovam sećanje : Scena II pola sata kasnije: Ponovo mi nešto crpi snagu, pritisak, hipoglikemija, penicilinski šok?!...čujem glasove grupe pijanih studenata u susednoj kući koji spremaju ispite, zovu me na kafu, odbijam hvataju me i uvlače u stan... u jbt! AAAAAAAAAAAAAAA! |
|
 |
|
|
|